Zenica 2016. – Grad ili geto ?

U zadnjih desetak godina Zenica je promijenila izgled u cjelosti čime su uslovi za normalan život znatno poboljšani. Izgrađen je GGM što je znatno olakšalo saobraćaj, izgrađeni ili renovirani sportski tereni čime je omogućeno održavanje reprezentativnih i drugih utakmica. Zenica više nije poznata samo po željezari, KP domu i kantonalnoj bolnici, nego je postala i istinski grad sporta sa velikim brojem sportskih terena. Imamo nekoliko prelijepih parkova gdje građani mogu tražiti spas od enormne zagađenosti, ali…

Zenica je već odavno poznata i po problemu pasa lutalica, zbog čega je mnogima veoma teško voditi normalan život u ovom gradu.

Sva ljepota grada pada u drugi plan, jer veliki broj pasa lutalica većini građana i slučajnih prolaznika onemogućuje slobodno kretanje gradom. Broj ugriženih davno je prešao hiljadu, ali općinske vlasti i dalje ne poduzimaju konkretne korake za rješavanje ovog problema.

U toku je uređenje centra grada i nastavak obilježavanja biciklističke staze, koja će fizički izmijeniti izgled grada ali svoju funkcionalnost ne može dostići upravo zbog navedenog problema. Veliki broj biciklista izbjegava vožnju kroz grad zbog pretrpljenih napada od strane pasa lutalica.

Nema nijedan dio grada kroz koji je moguće voziti bicikl bez rizika od napada pasa lutalica i ugriza, a sama izgradnja staze to ne mijenja ni najmanje.

Kako naučiti djecu da prilikom vožnje bicikla trebaju obraćati pažnju na saobraćaj, kad je veći rizik od iznenadnog napada psa lutalice ?

Kako djeci pokazati ljepote ovog grada, kad je obavezno reduciranje rizika od napada pasa lutalica izbjegavanjem određenih dijelova grada u kojima su čopori pasa agresivniji.

Odabir sigurnijih zona grada za kretanje stavlja nas u svojevrsni geto, znatno umanjujući slobodu kretanja i samim tim znatno sužava grad na nekolicinu ulica. Prolazak kroz šetalište u Babinoj rijeci, rejon oko autobuske stanice, strogi centar grada, te mnoge druge dijelove grada veoma podsjeća na prolazak kroz azil za napuštene životinje.

Naročito „simpatičan“ je dirljivi susret dva čopora, spektakl koji jednako lijepo zvuči i danju i noću pa građani sa oduševljenjem iščekuju te manifestacije.

Sarajevo je imalo isti problem, ali problem su riješili aktivacijom higijenskog servisa koji pse uklanja sa ulica, transportuje do najbliže veterinarske ambulante, nakon čega veterinar odlučuje da li će pas biti eutanaziran, smješten u azil ili pušten. Sarajevo se potrudilo da riješi problem i u znatnoj mjeri su uspjeli smanjiti broj napada na građane i turiste.

S druge strane, zenička vlast godinama ponavlja kako azil uskoro počinje sa radom, ali svima je jasno da političke volje za rješavanje problema nema.

Izbori se približavaju i stranke naglašavaju kako su za rješavanje problema, ali realnost je da konkretne inicijative nema.

Nerješavanje problema pasa lutalica znatno smanjuje kvalitet života građana, smanjuje šanse za razvoj turizma i ostalih grana privrede, odbija slučajne prolaznike i biciklističku stazu čini pustom.

Rješavanje ovog problema usrećilo bi najmlađe jer bi mogli slobodno prići dječijim igralištima, starije jer bi mogli nesmetano da se kreću svojim gradom, sportiste jer bi mogli nesmetano da prilaze sportskim terenima i iste koriste. Tek tada će promjene koje su napravljene u našem gradu postići puni efekat, a Zenica će konačno biti grad u kojem se građani osjećaju sigurno i mogu slobodno da uživaju u ljepotama grada.

Dotad Zenićani…

ako želite doživjeti osjećaj bezbrižne vožnje biciklima po gradskim ulicama sa svojom djecom, možete to ućiniti na biciklističkoj stazi u Kaknju, a djeca se mogu igrati na dječijim igralištima koja služe svojoj svrsi – takođe u Kaknju.

Uz nadu da će  i Zenica jednoga dana imati slobodu kretanja za sve njene građane.