Žepče: djevojčica bez ruku pravo je čudo od djeteta

Zdravom nogom jede, piše, crta, pere zube… Vesela je i puna života.

I nema sumnje da će u tome i uspjeti, jer čega god se do sad prihvatila ova devetogodišnjakinja postigla je svoj cilj. Iako joj je za to bilo potrebno mnogo više vremena i volje. Naime Ramela je rođena bez obje ruke i sa jednom kraćom nogom.Za njenu majku Šeherzadu tada je to bio šok.

“O budućnosti nisam ni razmišljala, jer sam definitivno bila u šoku. Prošla sam pet doktora koji su govorili da je sve u redu. Nadala sam se da je sve u redu, ali sam na porođaju doživjela šok. Međutim, ona je već kao mala beba počela da se prevrće, bila je sva pozitivna. Tako da gledajući nju išla sam samo razmišljajući kako će sutra biti bolje”, kaže majka Šeherzada.

Vremenom je cijela porodica naučila živjeti dan za danom bez očekivanja. Svo to vrijeme, kao i svako dijete, Ramela je rasla puna želje za životom i napretkom.

“Ne gledam je kao da ima neki hendikep. Ona svoj nedostatak pokriva nogom kojom se češlja, piše, presvlači, crta… Sa malo upornosti može se postići svašta”, kaže Šeherzada.

Došlo je vrijeme i za školu. Ramela ju je dočekala spremna, već s pet godina učila je slova i brojeve, voljela je crtati. S druge strane postojao je strah od toga kako će je djeca prihvatiti.

“Kada sam ošla u školu i vidjela svu tu djecu, nisam znala kako ću se uklopiti, ali sada je sve dobro, igraju se sa mnom”, kaže Ramela.

I za učiteljicu Edinu Grahić Ramelin polazak u školu bio je izazov. Dvije godine poslije sretna je što je dobila upravo ovakav razred koji je kako kaže i nju obogatio.

Svi Ramelinin školski drugovi takmiče se ko će joj prvi pomoći kad joj nešto zatreba. U ovom razredu svi uče kako pomoći drugom, ali i kako primiti pomoć od drugoga.

Ramelina želja s početka priče tek je jedna od mnogih. Kao i svako dijete željela bi biti mnogo toga. Sudeći po njenoj upornosti sigurno će biti dobra u onome šta odabere.

visoko.ba/slobodnaeuropa